Riječ je o crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, romaničkoj građevini izuzetno bogatog inventara i, povijesno gledano, o važnom biskupskom središtu na prostoru sjevernog Jadrana. Podignuta je na dnu brežuljka na kojem se smjestio grad Krk. Prvi poznati datirani spomen ove katedrale nalazi se u Darovnici biskupa Ivana iz 1186. godine, a moguće je postojanje ove katedrale u ranokršćanskom vremenu, još u drugoj polovici 5. i početkom 6. stoljeća.
Današnja katedrala slijed je raznih obnova i dogradnji. Njezin unutarnji prostor ispunile su mnogobrojne dragocjenosti. Izdvajaju se velik mramorni oltar, gotički kip Bogorodice s Djetetom, pozlaćena srebrna frankopanska pala s prikazom Madone u Slavi, kameni kapiteli korintskoga tipa i oni urešeni jedinstvenim starokršćanskim simbolom euharistije – pticom koja se hrani ribom, nadgrobne ploče krčkih biskupa, drvena propovjedaonica, slike talijanskih majstora. Ovdje je i grob (od 2002.) biskupa Antuna Mahnića, začetnika hrvatskoga katoličkog pokreta, osnivača Staroslavenske akademije. U tijeku ljetnih mjeseci u katedrali se već tradicionalno zbivaju zapažena koncertna događanja.
Krčka katedrala je uz Frankopanski kaštel vizualno najdomljiviji objekt u gradu. No ne radi se samo o katedrali već o jedinstvenom kompleksu više sakralnih objekata: katedrali Uznesenja Marijina, crkvi Sv. Kvirina i crkvi Sv. Margarete.
Za vrijeme nedavnih iskapanja, uz sjeverni dio katedrale otkrivene su Rimske terme iz 1. stoljeća. Bijeli podni mozaik termi očuvan je u cisterni, dok su ostali dijelovi još uvijek skriveni pod zemljom. Prema nekim izvorima već u 3. ili 4. stoljeću dio termi preuređen je u crkvu, a krajem 5. stoljeća izgrađena je i ranokršćanska bazilika koja čini okosnicu današnje katedrale. Kao što je to bio običaj s početka kršćanstva, krstionica je bila smještena izvan korpusa crkve, a kao takva koristila se sve do 1565. godine. Kasnije je krstionica priključena prostoru crkve, a otkrivena je 1966. godine kada se i bazen prekrio pločom s natpisom: Piscina antiqui baptisterii.
